15.9 C
Janja
Petak, 24.05.2024.
NaslovnicaAktuelnostiGodišnjica smrti heroja Nesiba Husića

Godišnjica smrti heroja Nesiba Husića

PAYPAL donacija

Poštovani,

Vašom donacijom pomažete i unapređujete rad TV Podrinje.

Hvala Vam.

Na današnji dan prije 31. godinu život za domovinu Bosnu i Hercegovinu dao je heroj Nesib Husić – Baja.

Nesib Husić – Baja je rođen 21. 04. 1971. godine u Dugom Polju, opština Srebrenica, gdje je i odrastao od oca Rame i majke Tahire. Rođen je u finoj i poštenoj porodici, tako da je i sam bio fin i pošten momak kojeg su često uzimali za primjer.

Nakon školovanja, usljed nedostatka posla odlazi raditi sezonski po Vojvodini, a zatim odlazi u Italiju gdje također sezonski radi. Dolazeći u Dugo polje družio se sa prijateljima, volio je modu, izlaske, druženje i humor često i na svoj račun.

Aprila 1992. godine nalazio se u rodnom Dugom Polju. Rat i agresija su se približavali, a Nesib je želio ići nazad u Italiju, međutim ubrzo su blokirani svi izlazi iz Podrinja, tako da je ostao u svom rodnom kraju.

Početkom agresije i iščekivanju prvog napada na Dugo Polje i Srebrenicu bio je zajedno sa prijateljima čekajući ovaj napad. Nije želio napustiti prijatelje, bio je sa njima iako nije imao nikakvo oružje.

Nakon žestokog napada agresora bili su prisiljeni povući se u okolne šume odakle su pružali otpor. Nesib je bio u ovoj grupi. U okršaju sa agresorskim pljačkašima u Potočarima Nesib zarobljava prvu pušku. Bilo je to naoružanje koje su srpske paravojne strukture oduzele od Bošnjaka Srebrenice. Formiranjem prve linije u selu Pale Nesib uzimao učešće u stražama i izviđanjima, te se počinje kaliti kao pravi bratelj. Nije volio rat, ali nakon napada na okolna mjesta transformisao se u izrazito hrabrog diverzanta, pa je iz akcije u akciju postajao sve bolji i bolji borac.

Proširenjem slobodne teritorije postavlja se linija na Budaku koja presjeca putnu komunikaciju Bratunac-Srebrenica, gdje će Nesib i ostati do kraja i braniti tu jednu od najtežih prvih linija.

U prvom agresorskom kombinovanom artiljerijsko-pješadijskom napadu na Budaku sa dva tenka koja su stigla do fabrike Betonjara i preko 300 vojnika, a sa kote Zvijezda ispaljeno je preko hiljadu agresorskih granata raznih kalibara. Nesib se nije pomjerio ni milimetra sa svog položaja. Branitelji su iselili civile i čekali pojačanje. Njih sedmorica je držalo agresora da ne prođe. Oko 16:00h je stigla pomoć iz okolnih sela pa su agresori bili prisiljeni povući se.

Učestvovao je u brojnim akcijama u odbrani slobodne srebreničke teritorije i na nagovor prijatelja da se malo odmori govorio je “Prijatelju, nešto me vuče, ne mogu da se zaustavim!”

Znao je sa saborcima upadati u neprijateljske rovove dok je neprijatelj još uvijek bio tu. Agresori su bježeći pred njima ostavljali sve za sobom. Nažalost, zbog velikog raspona to se nije moglo držati, pa su se morali povlačiti da bi se potom agresori ponovo vraćali u svoje rovove.

Početkom 1993. godine je krenula je najveća neprijateljska ofanziva na Srebrenicu u kojoj se aktivno i otvoreno učešće uzeli Užički i Valjevski korpus VJ. Ponovo su okupirana mnoga podrinjska bošnjačka sela, a agresori su stigli nekoliko kilometara od grada Srebrenice.

Početkom proljeća iste godine, branioci Srebrenice su vodili nekoliko odsudnih bitaka sa agresorima. Jedna od tih bitaka vodila se u reonu mjesta Zeleni Jadar, nedaleko od Srebrenice. Dobrovoljaca je bilo sve manje, ali Nesib Husić se sa svojim saborcima odazvao i uspjeli su potisnuti neprijatelja na svom dijelu.

U tim završnim borbama, a odsudnim za grad i narod Srebrence Husić Nesib – Baja će voditi svoju poslednju bitku. Na koti kod releja sa svojim saborcima dočekao je neprijatelja i sukobio se sa njima. Bila je to teška bitka u kojoj su branioci Srebrenice konačno zaustavili agresorsku ofanzivu. Aprila 17. 1993. godine samo pet minuta prije potpisivanja primirja i stavljanja Srebrenice pod “zaštitu” UN-a, Nesiba će pogoditi neprijateljsko zrno ispaljeno iz snajpera. Pogođen je u glavu i tako je preselio kao šehid svom Gospodaru. Bio je to veliki podrinski gazi a sa osmijehom na licu.

U vrijeme demilitarizacije Srebrence i vremena takozvane “zaštićene zone” smrtno mu je ranjen i brat Ibrahim koji je nešto kasnije podlegao povredama u srebrenčkoj ratnoj bolnici. Majku Tahiru su agresori ubili prilikom pada Srebrenice u julu 1995. godine.

/TV Podrinje

Najnovije vijesti