On je od početka do kraja samo jedan trenutak, poslije kojeg neminovno dolazi dan u kojem će se ljudi sjećati tog života i gorko se kajati što ih je taj prolazni užitak obmanuo.
Prenosi se da je jedan jevrej tražio od Isaa, a.s., da zajedno s njim putuje kako bi se uvjerio u njegove mu'džize i poslanstvo te postao vjernik i njegov sljedbenik. Isa, a.s., mu dozvoli pa krenuše na put. Nakon izvjesnog vremena sjeli su na jednom mjestu da se odmore. Isa, a.s., je abdestio i ustao klanjati namaz, a svom saputniku je dao novac da ode kupiti tri somuna za ručak. On je to prihvatio, otišao je i kupio somune, ali kad se vratio Isa, a.s., je još uvijek klanjao. Jevrej je bio jako gladan, nije mogao čekati da Isa, a.s., klanja namaz, pa je pojeo jedan somun. Nakon što je Allahov poslanik Isa, a.s., klanjao, sjeli su da jedu. U toku jela Isa, a.s., je upitao jevreja za treći somun, a on mu je rekao da je kupio samo dva. Nedugo zatim naišla je gazela i stala je pred Isaa, a.s. On ju je oborio na zemlju i zaklao, a zatim uputio dovu Allahu, dž.š., da je oživi i ona je oživjela. Misleći da će ga mu'džiza koju je vidio svojim očima natjerati da bude iskren, Isa, a.s., je ponovo upitao jevreja za treći somun, a on je odgovorio: ”Tako mi Allaha, bila su samo dva somuna.” Zatim su naišli pored rijeke i tu se odmorili. Dok su sjedili na obali rijeke Isa, a.s., je napravio tri mala brežuljka od pijeska, a onda je uputio dovu Allahu, dž.š., i brežuljci su se pretvorili u zlato. Nakon toga ih je podijelio i rekao jevreju: ”Jedan zlatni brežuljak meni, jedan tebi, a jedan vlasniku trećeg somuna.” Tada je jevrej uzviknuo: ”Tako mi Allaha, ja sam vlasnik trećeg somuna!” Pošto se uvjerio u njegovo nevjerstvo, tvrdoglavost i opijenost dunjalukom, Isa, a.s., mu je rekao: ”Nema problema, tebi pripadaju sva tri zlatna brežuljka, ali ja te napuštam i ne želim da s tobom nastavim putovanje.” Isa, a.s., je otišao svojim putem, a jevrej je, sav ushićen od sreće, prebacivao hrpe zlata preko svojih ruku: ”Ovo je nevjerovatno, ovo je istinska sreća, postao sam bogat čovjek!” Dok se on radovao svom bogatstvu, naišla su trojica drumskih razbojnika i ubili ga, a zlato podijelili na tri jednaka dijela. Bili su umorni i gladni i odlučili su na tom mjestu odmoriti se i ručati. Jednog su poslali po hranu, a druga dvojica su naložili vatru i čekali da se treći vrati sa hranom. Nakon toga je jedan od one dvojice rekao: ”Mislim da bi bilo najbolje da ubijemo našeg druga kad se vrati sa hranom i da njegov dio zlata međusobno podijelimo.” To je drugi razbojnik sa zadovoljstvom prihvatio. Što se tiče trećeg razbojnika koji je otišao po hranu, on je, razmišljajući kako da se domogne cijelog bogatstva, odlučio da u hranu stavi otrov i tako se riješi svojih saputnika. Kada je donio hranu ona dvojica su odmah skočili i ubili ga. Nakon toga su podijelili njegov dio i sjeli da ručaju. Pošto je hrana bila otrovana obojica su, nakon što su se najeli, umrli.”
Dunjaluk je ahiretska njiva
Iz ove priče mogu se uzeti mnogobrojne pouke, a mi ćemo spomenuti tri. Prva od njih jeste prolaznost ovoga svijeta koju musliman i muslimanka uvijek moraju imati na umu. Dunjaluk je ahiretska njiva, a nije kuća vječnog ostanka. On je od početka do kraja samo jedan trenutak, poslije kojeg neminovno dolazi dan u kojem će se ljudi sjećati tog života i gorko se kajati što ih je taj prolazni užitak obmanuo. Opisujući prolaznost dunjaluka i njegovih blagodati, Allah, dž.š., je objavio: ”Navedi im, kao primjer, da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može! (El-Kehf, ); Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra i razonoda, i uljepšavanje i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševi nevjernike, zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju srušilo.”
Imam Buharija u svom Sahihu bilježi hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s., oporučuje Ibn Omeru, ali i cijelom ummetu: ”Budi na dunjaluku kao tuđinac ili putnik”, a Abdullah ibn Omer je govorio: ”Kad osvaneš ne očekuj da ćeš omrknuti, a kada omrkneš ne očekuj da ćeš osvanuti. Uzmi od svog zdravlja za svoju bolest i o svog života za svoju smrt.” U drugom hadisu Muhammed, s.a.v.s., je rekao za dunjaluk: ”Njegov početak je zaokupljenost srca njime, a njegov kraj je konačni nestanak. Za njegov halal će se polagati račun, a za haram slijedi kazna. Ko ga bude imao u izobilju, bit će iskušan, a ko bude čeznuo za njim, osjetit će žalost i tugu.” A jedan islamski učenjak je rekao: ”Kako ćeš se radovati dunjaluku kad njegovi dani uništavaju njegove mjesece, njegovi mjeseci godine, a godine cijeli život. Kako ćeš se radovati dunjaluku kad znaš da te dunjalučki život vodi ka edželu i smrti!”
Ljudska pohlepa je nezasita
Druga pouka iz ove priče jeste nezasita ljudska pohlepa za dunjalukom i njegovim čarima, ukrasima i bogatstvom. Sa te strane dunjaluk je uistinu iskušenje zbog kojeg veliki broj ljudi tumara u tminama zablude i nevjerstva i zbog njega su spremni da pogaze sve moralne principe i norme i da se upuste u najveće grijehe. Upozoravajući svoj ummet na izazovnost i zavodljivost dunjaluka, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Uistinu je dunjaluk svjež i sladak. Allah ga je vama potčinio da vidi kako ćete se odnositi prema njemu, zato se čuvajte dunjaluka i čuvajte se žena.” (Buharija) Zasljepljujuća ljubav prema dunjaluku je uzrok zaborava i upropaštavanja ahireta, ostavljanja namaza, i neprezanje od haram zarade kao što su kamata, mito, korupcija, prevare i laži. Žalosna je i poražavajuća činjenica da danas veliki broj muslimana dolazi do diplome, unosnog posla, položaja i bogatstva putem spomenutih grijeha i tako čine nepravdu i sebi i društvu, a da o tome i ne razmišljaju. Jedne prilike je Muhammed, s.a.v.s., upitao ashabe: ”Kako ćete se ponašati kada osvojite Perziju i Bizantiju?” Abdur-Rahman ibn Avf je odgovorio: ”Allahov Poslaniče, onako kako nam je Allah naredio.” Onda je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”A da to neće biti drugačije: natjecat ćete se u dunjaluku, zatim ćete jedni drugima zavidjeti, zatim ćete se mrziti zbog dunjaluka.” (Muslim) Opisujući ovaj svijet, jedan alim je rekao: ”Dunjaluk je poput zmije, njegova vanjština je glatka i nježna, a njegova nutrina krije smrtonosni otrov od kojeg strahuju razboriti, a oni koji posjeduju dječiju pamet ne obraćaju pažnju na njega.” Istinu je rekao Muhammed, s.a.v.s.: ”Kada bi čovjek imao jednu dolinu zlata, on bi poželio da ima drugu, i treću. Zaista čovjeka ne može zasititi ništa osim zemlja.”
Što posiješ, to ćeš i požnjeti
Treća pouka jeste način iskorištavanja dunjalučkih blagodati. Islam ne zabranjuje rad, niti stjecanje bogatstva. U jednom hadisi-kudsijju stoji da je Allah, dž.š., rekao: ”Čovječe, tebe sam stvorio radi Sebe, a sve drugo sam stvorio radi tebe.” U Kur'anu se spominje da je Allah, dž.š., podučio Davuda, a.s., izrađivanju pancira i obradi metala, Zekerijja, a.s., bio je stolar, Muhammed, s.a.v.s., je čuvao ovce i bavio se trgovinom itd. Sve to upućuje na zaključak da je zarađivanje za život vlastitim rukama i trudom vrlina i osobina istinskih vjernika. Seid ibn Musejjeb je rekao: ”Nema hajra u onom čovjeku koji ne radi da bi vratio dug ako je dužan, i da bi zaštitio svoju čast i obezbijedio sebi i porodici sredstva za život.” Abdur-Rahman ibn Eslem prenosi da je rekao poznatom učenjaku Ebu Hazimu: ”Ja osjećam nešto što me rastužuje.” Ebu Hazim je upitao: ”A šta je to?” Odgovorio sam: ”Ljubav prema dunjaluku.” On mi je onda rekao: ”Znaj, sinko, da ja sebe ne korim zbog ljubavi i naklonosti koju je Allah stvorio u nama, a Allah je dao da volimo dunjaluk. Mi trebamo sebe koriti onda kada nas ta ljubav navede da radimo ono što Allah mrzi i da ne izvršavamo ono što Allah voli. U suprotnom, ljubav prema dunjaluku ne škodi.” Međutim, islam nas uči da dunjaluk ne smije biti cilj, već sredstvo putem kojeg ćemo činiti dobra djela u ime Allaha i biti korisni članovi društva. Puko materijalno blagostanje ne može čovjeku dati ono za čim teži, već samo ukoliko se uzme u obzir ukupnost čovjekovog bitisanja moguće je ostvariti harmoniju između čovjeka i svijeta i izgraditi idealnog pojedinca i zajednicu. Dokaz za to je i stanje islamskog ummeta danas.Muslimani su, bez sumnje, danas najbogatiji narod, imamo najviše milijardera u svojim redovima, ali je problem što je to bogatstvo zloupotrijebljeno i što je postalo samo sebi svrha. Dok muslimanski prinčevi, emiri, političke vođe i bogatuni troše milione za izgradnju vlastitih palača, kupovinu luksuznih vila na morskim obalama i najskupljih automobila, dotle milioni muslimana u Bosni, Palestini, Iraku i na drugim mjestima gladuju i žive na rubu egzistencije. A dunjalučku vrijednost (nafta) na kojoj se danas zasniva moć i utjecaj u svijetu, iz samo njima poznatih razloga, dali su u ruke neprijateljima islama koji tu moć i snagu nemilice iskaljuju nad muslimanima u cijelom svijetu. Muslimanske vođe ne misle na svoj narod i ne misle na smrt, kao da će vječno živjeti na dunjaluku. Zaboravili su da će onaj ko zloupotrijebi blagodati koje mu je Allah podario završiti kao i nezahvalni jevrej i drumski razbojnici iz naše priče. Poznati halifa Harun er-Rešid bio je vladar velikog islamskog carstva i mnogo bogatiji i ugledniji od današnjih muslimanskih vladara, ali je na samrti plakao i govorio: ”O Ti Čija vlast nikad ne prestaje, oprosti onome čija je vlast prošla.” Allah, s.v.t., nas podsjeća na prolaznost ovog svijeta i na polaganje računa na Sudnjem danu: Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara, i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba. (Kur'an)
saff.ba